Opšti profesionalni standardi za izvještavanje o izborima

Profesionalni standardi u novinarstvu predstavljaju temelj odgovornog i etičkog informisanja javnosti. U Crnoj Gori, kao i širom svijeta, ti standardi uključuju tačnost, zaštitu izvora i izbjegavanje govora mržnje. Ovi standardi su definisani u medijskim zakonima i kodeksima novinarske etike, kao i kroz praksu samoregulatornih tijela.

Kodeksom novinara Crne Gore definisani su osnovni novinarski standardi. Iako je Kodeks u određenim oblastima zastario i ne daje dogovore na savremene izazove kada je riječ o osnovnim novinarskim standardima, jasno je da se oni mogu primijeniti na izvještavanje o izborima i izbornim kampanjama.

1. Tačnost i provjera informacija
Prije objavljivanja, sve informacije moraju biti provjerene iz više izvora. Učestali problem kampanja u Crnoj Gori jeste tzv. istorijski/tradicionalni kontekst koji nije uvijek saglasan sa istorijskim činjenicama, ali je dio političkog i društvenog identiteta, pa se ozbiljni nesporazumi i problemi javljaju kada se pokušava razdvojiti mit od stvarnosti (tačno od netačnog). Pri izvještavanju o izjavama koje sadrže lažne istorijske narative, novinari treba da izbjegavaju puko ponavljanje takvih tvrdnji bez konteksta. Umjesto toga, preporučuje se da kritički sagledaju i razlože obmanjujuće ili netačne istorijske reference, te da publici pruže tačne informacije zasnovane na provjerenim istorijskim činjenicama.

2. Informisano donošenje odluka
Građani mogu pravilno procijeniti programe, stavove i biografije kandidata samo ako imaju pristup istinitim i potpunim informacijama. Netačne ili polutačne informacije mogu ih dovesti do odluka koje ne odražavaju njihove stvarne interese.

Tokom kampanja često se koriste različite propagandne taktike i dezinformacije. Novinari i imaju odgovornost da razotkriju neistine, provjeravaju tvrdnje političara i spriječe širenje lažnih vijesti koje mogu uticati na tok izbora.

3. Posljedice netačnih informacija
Lažne vijesti o izbornim prevarama, povlačenju kandidata ili navodnim skandalima mogu izazvati zbunjenost i nepovjerenje.

4. Diskreditacija kandidata i političkih partija
Korišćenje netačnih navoda može neopravdano narušiti ugled pojedinaca ili partija.

5. Narušavanje integriteta medija
Ukoliko se mediji ne bave provjerom činjenica, gube povjerenje javnosti i postaju sredstvo manipulacije.

Kodeksom novinara je propisano da prije objavljivanja izvještaja, novinar treba biti siguran da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila njegova tačnost. To podrazumijeva da novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o događajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije. 

Kodeksom je predviđeno da pravo javnosti da zna ne može biti opravdanje za senzacionalističko izvještavanje. Stoga, novinari ne smiju iskrivljivati informacije pretjerivanjem, neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče ili jednostranim izvještavanjem. Novinari moraju izbjegavati naslove ili reklamne slogane koji bi mogli navesti na pogrešan zaključak o suštini događaja ili pojave. Činjenice ne smiju biti iskrivljivane tako što će biti stavljene izvan konteksta u kome su se desile.

6. Nepristrasnost i balansiranost

Jedan od ključnih principa profesionalnog i zakonitog medijskog izvještavanja u kontekstu izbora jeste obaveza fer i ravnomjerne zastupljenosti svih učesnika i učesnica izbornog procesa. Mediji su dužni izvještavati nepristrasno, izbalansirano i u interesu javnosti, a ne pojedinačnih političkih opcija. Nijedan kandidat, politička partija ili izborna lista ne smije biti favorizovana ili diskriminisana u odnosu na druge, bilo kroz učestalost pojavljivanja u medijima, količinu i ton objavljenih informacija, bilo kroz selektivno prenošenje izjava ili komentara.

Ravnopravna zastupljenost podrazumijeva da mediji pažljivo planiraju, organizuju prostor i vrijeme za političke sadržaje, vodeći računa da sve relevantne strane dobiju odgovarajući prostor da predstave svoje stavove. U slučaju televizijskih i radijskih emitera, to uključuje uravnoteženo prisustvo u informativnim emisijama, debatama, intervjuima i drugim programskim formatima.

7. Urednički komentar
Uobičajna praksa je da mediji „zauzimaju stranu“ u izbornom procesu. Dobre prakse podrazumijevaju da mediji najčešće u uredničkom komentaru ili komentaru redakcije preporučuju svojoj publici za koga treba ili ne treba glasati. Prethodno u praćenju predizbornih aktivnosti, medij je dužan da se uzdrži od bilo koje vrste pristrasnosti.

8.Transparentnost izvora
Tokom izborne kampanje, kada je javnost posebno osjetljiva na informacije koje se odnose na političke aktere, stranke i izborni proces, transparentnost izvora je jedno od osnovnih pravila profesionalnog novinarstva. Svaka informacija mora biti praćena jasnim navođenjem ko je izvor, kakva je njegova pozicija i da li postoji mogući interes ili pristrasnost. Koristiti pouzdane izvore i jasno ih navoditi, uz poštovanje anonimnosti gdje je potrebno. Međutim, problem je odomaćeno shvatanje da je „politička laž“ dozvoljena, čak i poželjna ako može naškoditi političkim oponentima. Kada je mediji ignorišu, optužuju ih za „cenzuru“ i pristrasnost. Bez transparentnosti, novinarstvo lako može postati sredstvo manipulacije, a mediji – svjesno ili nesvjesno – prenosioci propagande ili dezinformacija.

Kada je izvor jasno naveden, povećava se povjerenje u novinara i medij, te pomaže u prepoznavanju manipulacije. Sakrivanje izvora često služi da se prikrije politički interes, propagandna poruka ili dezinformacija.

Kodeksom novinara je propisano da novinari trebaju koristiti onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju. Izvor treba biti jasno identifkovan i da se, kada je to potrebno, navedu reference koje ga čine relevantnim za određenu priču. U pripremi izvještaja, novinari su obavezni da pravilno ocijene opredjeljenja i moguće interese svojih izvora. Ako izvor pripada nekoj interesnoj grupi ili joj je na bilo koji način blizak, to treba jasno navesti. Korišćenje posrednih izvora je prihvatljivo ukoliko se koriste i dodatni izvori ili druge metode za potvrđivanje činjenica (pisana dokumenta provjerene autentičnosti…).

9.Izbjegavanje govora mržnje
Kodeksom novinara je predviđeno da mediji ne smiju objavljivati materijal namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, fizičkih i mentalnih stanja ili bolesti, kao i političke pripadnosti. Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo navedeno neprijateljstvo i mržnju.

10.Dezinformacije kao prijetnja izbornom procesu
Izborni procesi u savremenom dobu suočavaju se s novim i opasnim neprijateljem – dezinformacijama. U Crnoj Gori, ovaj problem je postao naročito izražen tokom posljednjih nekoliko godina, kada su dezinformatori na društvenim mrežama i tabloidni mediji ujedinili snage kako bi širili neistinite i senzacionalističke priče. Ove kampanje, često usmjerene na izazivanje straha i nepovjerenja kod birača, postale su ključna karakteristika izbora, značajno utičući na percepciju javnosti i sam tok izbornih procesa, ali i rezultat izbora. Analize pokazuju da strategije dezinformisanja uključuju kreiranje panike putem izmišljenih priča, objavljivanje lažnih istraživanja javnog mnijenja i pristrasno medijsko izvještavanje, koje rezultira objavljivanjem dezinformacija. Ovi napori nijesu samo puki pokušaji obmanjivanja, oni predstavljaju ozbiljan napad na demokratski proces, utičući na pravo birača da donose informisane odluke i podrivajući temelje političkog sistema.

Primjeri iz posljednjih godina uključuju:

• 2020: Lažni izvještaji o dolasku huligana iz Hrvatske pred parlamentarne izbore.
• 2021: Tvrdnje da vlada priprema vatrogasna vozila za gušenje protesta.
• 2023: Lažne ankete nepostojećih srpskih agencija koje su predviđale pobjedu određenih partija, distribuirane putem odabranih medija s ciljem demotivacije opozicije.

Kako se dezinformacije šire tokom kampanja

• Zatvorene Viber ili WhatsApp grupe, Facebook stranice i bot mreže se koriste za širenje lažnih vijesti, anonimnih tvrdnji ili montiranih snimaka.
• Anonimni portali i lažne stranice objavljuju “ekskluzivne informacije” bez izvora, često sa senzacionalističkim naslovima.Manipulacija izjavama i fotografijama – izjave političara se izvlače iz konteksta, a stare slike se predstavljaju kao aktuelne.
• Pseudograđanske kampanje “Građani” dijele propagandni sadržaj, iako su povezani sa političkim strukturama, nevladinim organizacijama ili PR agencijama
• Neprovjerene ankete
  Objavljivanje rezultata “anketa” bez izvora, metodologije i relevantnosti, sa ciljem oblikovanja javnog mnijenja.